Ključna uloga društvenih mreža u štrajku prosvjetnih radnika

Posljednjih vas dana sigurno nisu zaobišle vijesti o štrajku učitelja, nastavnika, stručnih suradnika, administrativnog i tehničkog osoblja zaposlenog u školama diljem Hrvatske. Da podsjetimo, ove je školske godine uvedena kurikularna reforma simbolična naziva „Škola za život“, čija je provedba znatno opteretila sve zaposlene u školama, a prosvjetni se radnici bore za povećanje koeficijenta složenosti poslova za 6,11 %. Jednostavnije rečeno, ono što traže jest usklađivanje s plaćama visokoobrazovanih službenika u javnom sektoru kako bi se ispravila dugogodišnja nepravda prema ljudima koji rade u obrazovnom sustavu. Ako se nekome čini da su im zahtjevi neosnovani, napomenut ćemo da je 2014. Strategijom obrazovanja, znanosti i tehnologije predviđeno poboljšanje materijalnog i društvenog statusa učitelja kada se za to stvore uvjeti.

Vlada ignorira prosvjetare

Godina je 2019., a Vlada se pravi da ne zna o čemu se ovdje radi, pravdajući se kompleksnošću izmjene Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, dok je ta ista Uredba od 2017. izmijenjena ukupno 11 puta! I to bez revizije i recenzije ukupnih koeficijenata u svim službama, kako je to u slučaju prosvjetnih radnika zatražio i najavio premijer. Moramo priznati, učitelji i nastavnici, kao i ostali zaposlenici u školama, svojom su ustrajnošću pokazali svima što je prava škola za život! Kako su društvene mreže odigrale ključnu ulogu u njihovoj borbi za bolje sutra pročitajte u nastavku.

Povijest štrajkova na društvenim mrežama

Proučimo malo povijest sličnih akcija na društvenim mrežama. Facebook je 2008. u Kolumbiji odigrao veliku ulogu u organizaciji prosvjeda zbog otmice 700 ljudi, među kojima su bile i predsjednička kandidatkinja Ingrid Betancourt te voditeljica njezine kampanje Clara Rojas. Ovi su ljudi oteti 2002. godine, a otmičari su bili pripadnici paravojne formacije Revolucionarne oružane snage Kolumbije (FARC). Oscar Morales, anonimac koji je imao potrebu nešto učiniti, odlučio se eksponirati javnosti i pokrenuti grupu „Milijun glasova protiv FARC-a“ (Un millón de voces contra las FARC).

Na dan 4. siječnja 2008. u grupu je dodao svojih stotinjak prijatelja te otišao spavati. Do jutra grupa je brojila više od 1500 članova, a nešto kasnije tog poslijepodneva bilo ih je više od 4000. Napokon je narod Kolumbije dobio alat kojim je mogao iskazati svoje nezadovoljstvo bez cenzure medija. Nakon desetljeća straha i terora od strane FARC-a, više od 350 tisuća ljudi odlučilo je javno istupiti svojim imenima u Facebook grupi i organizirati tako veliki prosvjed kojem je diljem Kolumbije prisustvovalo više od 10 milijuna ljudi, dok je u ostatku svijeta bilo više od dva milijuna prosvjednika. Svojim su djelovanjem izvršili pritisak te su zatočenici oslobođeni nakon dugih šest godina agonije.

Izvor: Facebook efekt, David Kirkpatrick.

Povijest prosvjeda protiv FARC-a pogledajte u videu ⬇️

El ingeniero que se revelo contra las FARC/ Tired of the FARC

La historia de Oscar Morales, el ingeniero de Barranquilla que lidero las protestas del lunes 4 de febrero. Todo empezo con su grupo de facebook "un million de voces contra las FARC"This is the story of Oscar Morales, an engineer with no political experience, who led monday's protests against the FARC. It all started when he created the Facebook group "one million voices against the FARC"

Objavil/a Manuel Rueda dne Četrtek, 07. februar 2008

Uspjeh malog čovjeka protiv režima

Fascinantno je što je jedan „mali“ i „nevažan“ Oscar Morales uspio pokrenuti godinama zastrašivan narod, pri čemu je uloga Facebooka neupitna. Ovime su otvorena vrata online aktivizma. Početkom 2018. godine u američkim saveznim državama Kentuckiju i Oklahomi održao se štrajk učitelja vrlo sličan ovom našem, započet i organiziran gotovo u potpunosti na društvenim mrežama.

Štrajk u hrvatskim školama 2019.

Vratimo se sada na štrajk prosvjetara u Hrvatskoj 2019. Na društvenim su mrežama učiteljske grupe postojale i ranije te su služile razmjeni informacija važnih svakom prosvjetnom radniku. S obzirom na to da je posao učitelja izuzetno složen, ponekad se nađete u situaciji u kojoj ne znate što vam je činiti, koja su vaša prava i dužnosti. Društvene su se mreže pokazale kao koristan alat za rješavanje takvih problema, kao i općenito za komunikaciju prosvjetnih radnika, ali nitko nije mogao ni naslutiti kakva će se lavina na njima pokrenuti ovim štrajkom.

Službeno su štrajk započeli sindikati učitelja i nastavnika, ali kako je vrijeme odmicalo postalo je jasno da su društvene mreže glavno mjesto komunikacije. Čak i ako su mediji pokušali umanjiti važnost onoga što se događalo, nije im uspjelo. Stvorena je drugačija hijerarhija, administratori učiteljskih grupa postali su jedni od važnijih aktera štrajka, a njihove su izjave tražili svi. Nastavnica Njemačkog jezika Ivana Valjak Ilić, ujedno i administratorica grupe „Nastavnici organizirano“ u emisiji „Otvoreno“ izjavila je:

„Ono što štrajk hrani je kronično nezadovoljstvo konstantnim desetoljetnim zanemarivanjem obrazovnog sustava. Ljudima je dosta i sad smo našli konačno platformu na kojoj ćemo se izboriti da se, ako ništa drugo, malo poradi na našem dostojanstvu.“

Cijelu emisiju “Otvoreno” na HRT-u pogledajte u videu ⬇️

Cirkularni štrajk prerasta u pokret

Ono što je započelo kao cirkularni štrajk ubrzo je preraslo u pokret koji više nije bilo moguće zaustaviti. Učiteljima su se pridružili i drugi sindikati, javne osobe, a ono što je najvažnije, zadobili su povjerenje i podršku roditelja. U samo tjedan dana grupa „Podrška roditelja nastavnicima u štrajku“ prikupila je više od 70 000 članova. Iskorištene su sve mogućnosti koje društvene mreže pružaju, objave su se nizale jedna za drugom, videa uživo, štrajkaške pjesme, citati – činilo se kao da internet gori. U mnogim su se gradovima na ulicama održale akcije „Potrubi za obrazovanje“, potičući vozače da potrube i tako daju svoju podršku učiteljima.

Veliki prosvjed u Zagrebu

Brzinom svjetlosti organiziran je veliki prosvjed u glavnome gradu, transparenti su se izrađivali danonoćno, ljudi su dijelili svoje ideje, misli, brige. Potvrde raznih (dez)informacija koje su se pojavljivale u medijima čekale su se na društvenim mrežama, ljudi su im vjerovali više nego novinama. Pružala se podrška, kolege su se međusobno bodrili, ohrabrivali da ne odustanu, iako je Vlada prijetila neisplatom dana provedenih u štrajku. Započeo je nepovratan proces. Na društvenim se mrežama ispisalo novo poglavlje povijesti hrvatskoga školstva, ali i društva u cjelini. Učiteljica razredne nastave iz zagrebačkih Gajnica Gordana Miota Plešnik kaže:

„Ovo je postala neka vrsta pokreta. Mi zastupamo apsolutno sve nezadovoljne građane.“

Ono što je važno, pokret se odvio dostojanstveno, bez prostačenja, vrijeđanja i omalovažavanja, a administratori grupa često su svoje članove pozivali na ignoriranje neizbježnih trolova.

Tajna uspjeha štrajka

Iako štrajk još nije gotov, s punim pravom možemo reći da je iznimno uspješan, a u čemu je zapravo tajna njegova uspjeha? Osim u neviđenom jedinstvu, ima nešto i u društvenim mrežama koje su moćan medij, na njima se informacije šire brzo, gotovo bez filtera, a besplatne su i kao takve dostupne svima. Naviknuta na uobičajenu lajavost, ali zapravo neaktivnost online ratnika, Vlada je ovoga puta podcijenila moć društvenih mreža. U nizu negativnosti koje su nam društvene mreže donijele, ovo je jedan pozitivan primjer kako se one mogu koristiti za društveno korisne akcije. U ovom su se slučaju pokazale kao izuzetno moćan organizacijski alat i dale glas ljudima koji ga se ranije nisu usuđivali pustiti. Iako kliktivizam ne može biti jedini front na kojem ćemo djelovati, bez njega će u budućnosti biti izuzetno teško ostvariti ikakvu pobjedu. Je li štrajkom učitelja i kod nas započelo novo doba internetskih borbi, ostaje nam da vidimo.